U lijevčanskim selima Vilusi, Mašići, Romanovci, Karajzovci, Petrovo selo, Trošelji, u punom jeku je setva krompira, a prošlogodišnje zalihe povrtari pakuju i isporučuju tržištu.
Cijene krompira, usljed povećane potražnje, kažu sagovornici Srpskainfo u Vilusima kod Nove Topole, neznatno su porasle. Kilogram ovog povrća na veliko sada je od 0,4 do 0,5 KM po kilogramu, što je u prosjeku za 0,1 KM više u poređenju sa dosadašnjim cijenama.
Velimir Gluvić kaže da lijepo vrijeme koristi za sjetvu krompira, jer je ono optimalno za ovaj važan posao. Isto tvrde i njegove komšije Slobodan Gluvić, Vid Kukrić, Milan Kočić… Svi su na njivama ili u dvorištima, gdje sortiraju i pakuju prošlogodišnje zalihe.
– Naše selo je veliki proizvođač krompira. Ogromne količine nismo ranije uspjeli da prodamo. Posljednjih dana potražnja je porasla, dolaze kupci iz Republike Srpske, ali i Federacije Bosne i Hercegovine. Cijene su nešto veće nego do sada, ali je i to skromno za naš veliki trud i trošak – kazali su nam Viluščani.
Velimir i Slobodan Gluvić siju po nekoliko hektara krompira.
– Kada otopli, grane proljeće, mi idemo na njive i radimo udarnički. Tako je bilo u ratu, tako je sada, u vrijeme pojave novog virusa. Uvijek isto bez obzira na okolnosti, mi radimo jer njiva ne može ostati neorana i nezasijana. To je naša svetinja – kaže Slobodan Gluvić.
Vid Kukrić, koji sa ukućanima planira da krompirom zasije tri hektara, nada se dobroj sezoni.
– Nije za nas problem posijati, proizvesti krompir, papriku, paradajz, krastavac, ali je uvijek neizvjestan plasman, prodaja svega što proizvedemo napornim radom tokom cijele godine. Sadašnja situacija tera naše vlasti da ovdje grade prerađivačke kapacitete, da podižu fabrike koje će za nas proizvoditi hranu – smatra Vid Kukrić.
Povrtari u Vilusima, ali i drugim lijevčanskim selima, podsjećaju da godinama ukazuju na potrebu izgradnje fabrika za preradu povrća, voća i drugih poljoprivrednih proizvoda, koje sada nakupcima daju u bescijenje.
– Naša Republika Srpska mora primarno graditi fabrike hrane, jer je neshvatljivo da mi proizvodimo, da to radimo na moderan način, da posjedujemo znanje, tehnologiju, plodno zemljište, a da naše proizvode kupuju drugi, iz Federacije BiH, Hrvatske i inostranstva. Ootom oni nama prodaju upakovano i prerađeno po neuporedivo višim cijenama – upozoravaju lijevčanski povrtari.
Značaj poljoprivrede i proizvodnje hrane, kaže Stefan Gluvić, jedan od malobrojnih mladića, mora biti mnogo veći.
– Mi sada plasiramo krompir, pakujemo u vreće i sve zalihe ćemo vjerovatno prodati samo zato što je potražnja porasla usljed korona virusa. Dakle, društveni problem nam je u ovoj situaciji pogodovao. To je tako, nažalost a praksa bi morala biti drugačija, jer ukoliko bismo svoje proizvode isporučivali domaćim fabrikama, svima bi bilo bolje. Omladina bi ostala da radi živi u selu – uvjeren je Stefan Gluvić.
Žene na traktoru i sijačici
Dragana i Božana Kočić iz Vilusa zauzete su važnim poslom na njivi. Njih dvije su veoma uporne da sjetvu krompira završe u agro-tehničkom roku. Preduzele su i mjere kako bi isključile mogućnost zaraze koronavirusom. Dragana upravlja traktorom, a Božana, sa maskom na licu, sije krompir.
– Najviše na njivama koje su krcate traktorima, sijačicama i povrtarima ima staraca i žena, što je apsurdno – naglašava Božana Kočić.
Selo, zbog neizvjesnosti, primjećuje Dragana Kočić, počiva na starcima, ali i ženama, dok je omladine malo ili neće ovim da se bave.
– Meni nije teško, vrijeme je toplo, zemljište dobro pripremljeno i sjetva je po planu – kaže Dragana Kočić.