Ove sezone špinat su uspjeli dopremiti do Sarajeva, a s lukom i salatom ne znaju šta će
Godinama su upozoravali i vlastitim primjerom dokazivali da od domaće proizvodnje hrane nema ništa preče, ali mnogi su se poruka stanovnika sela Vran Potok kod Goražda sjetili baš ovih dana. U situaciji kad jedan virus paralizira cijeli svijet, zatvori granice i oteža uvoz hrane, ovi vrijedni ljudi planiraju sijati više nego do sada.
Mehmed i Refija Polutak obrađuju desetak dunuma zemlje i proizvode krompir, maline, jagode te različite vrste povrća u plastenicima.
– Razorali smo i četiri njive, možda nekih 4,5 do pet dunuma, a sad razmišljamo šta ćemo i kako ćemo. Ova situacija nas je tako zatekla da sad ne znam da li da sijem krompir, maline ili žitarice. Vratim se odmah u 1992., po 15 puta prekopavali smo istu njivu ne bismo li našli još jedan krompir – kaže Refija Polutak.
Upravo zbog gladi koju su Goraždani preživjeli tokom ratne opsade, ovi vrijedni ljudi prvi su se odlučili vratiti svojim spaljenim kućama te od drveta iz obližnjih šuma pravili plastenike, iz kojih povrćem snabdijevaju stotine sugrađana, ali dio plasiraju i na sarajevsko tržište.
Ove sezone špinat su uspjeli dopremiti do Sarajeva, a s lukom i salatom ne znaju šta će, jer pijace ne rade, a kretanje je ograničeno nizom naredbi zbog vanrednog stanja. Preživjeli su i do sada, bez posebne podrške, i led koji je uništavao usjeve, snijeg koji je lomio plastenike, visoke cijene sjemena i potrebnog materijala pa će pobijediti i koronu. Vlastima, međutim, poručuju da konačno moraju napraviti strategiju razvoja proizvodnje hrane iz domaćih resursa.
– Mi to u BiH možemo. Evo, naša istočna Bosna je pusta, zarasla sva, mene duša boli za BiH. I uvijek sam govorila da ne moraju oni davati poljoprivredniku novac, neka ne daju pare, mi ih i ne tražimo, ali neka nam u proljeće daju sjemena, neka nas planiraju – ovoliko ćeš posijati, ovoliko ćeš predati nazad. Onaj ko je pravi proizvođač, on će to odraditi – poručuje Refija Polutak.
Jedan od ljudi koji i sebi i drugima za sjetvu priprema strme parcele na Vran Potoku je Zijo Herak, koji u svom traktoru provede i desetak sati dnevno. Mala je penzija pa svaka dodatna zarada dobro dođe.
– Osjeti se da će narod više posijati, više se obrađuje. I ja sam sijao 50-60 kila, a sad bih bar 150 ako mognem krompira, a i ostalo sam sve pojačao – kaže Herak.
Član Savjeta MZ Hubjeri Kemo Polutak kaže: "Ovo je krenulo fantastično."
- Narod se počeo vraćati, sijati i raditi k'o što i treba da radi. Uvećano je za 100 posto sijanje krompira, graha, kukuruza. Slušam narod tako radi, čak i oni što nisu sijali, hoće to da rade, jer Boga pitaj šta će biti – kaže Polutak.
Student iz Sarajeva Kenan Dizdarević također je došao na Vran Potok kako bi na zemlji svojih roditelja zasijao krompir i ostalo povrće.
– Želim iskoristiti ovu priliku, jer u Sarajevu ništa ne radi, da zasijem za sebe i svoju porodicu. Planirali smo krompir, luk, grah, buraniju, ono što može stajati i koristiti se tokom cijele zime – govori nam Dizdarević.
Straha zbog korone ima, kao i kod ostalih, ali mora se živjeti, kažu mještani ovog sela.
- Ne možeš leći i ne raditi ništa. Ko god ima, neka posije i tačka – kaže Mehmed Terović.
Ako ima nešto dobro u danima kada se država bori s koronavirusom, onda je to činjenica da sela u dolini Drine imaju malo više stanovnika.
Svi oni shvataju da je ove sezone potrebno proizvesti što više hrane iz vlastitih resursa, a na šta su proteklih dana upozoravali i pojedini političari i vjerski lideri.
Na ovim drugima je sada da ih podrže.
