I sada radim od sabaha do jacije, samo sa maskom i rukavicama, kaže Hasanović
Vjerujem u dragog Boga i u rad. Znam da koronavirus hara, ali zbog toga ne treba da stane život. Onaj ko može, treba raditi, samo treba poštovati upute koje nam stručni ljudi kažu. Treba biti discipliniran, ali korona ne smije biti izgovor za ljenčarenje. I sada radim od sabaha do jacije, samo sa maskom i rukavicama.
Nema hemije
Kazao nam je to 53-godišnji Dževad Hasanović iz tuzlanskog naselja Simin Han dok sadi paradajz u jednom od svojih 12 plastenika.
Porijeklom je iz Liplja kod Zvornika, a sa suporugom Sadijom i ostalim ukućanima već je posadio krastavce, paprike, mrkvu, peršun i drugo povrće, koje će se, kao i ranijih godina, moći kupiti na pijacama i u tržnim centrima.
- Vrlo je važna podrška koju nam pruža Grad Tuzla, koji godinama podržava proizvodnju u zaštićenom prostoru. Onaj ko hoće da radi, dobije plastenik, rasad, svu opremu, stručne savjete inžinjera agronomije koji najmanje tri puta godišnje obiđu to što radimo. Sve što proizvedem, mogu prodati, jer ljudi znaju da je riječ o ekološki čistim proizvodima. Umjesto hemije, povrće štitimo otopinom žare i gaveza – govori nam Dževad, ne krijući da su imanje stekli mukotrpnim radom.
Učio iz knjiga
Prije tri dana, prodao je posljednje zalihe od 280 kilograma spanaća, kao i veći dio blitve. Primjećuje da je u cijeloj BiH mnogo neobrađene zemlje.
- Kad sam počeo plasteničku proizvodnju, ništa o tome nisam znao, ali sam učio, što iz knjiga, što iz savjeta inžinjera, da bi me danas mnogi, kad imaju neku nedoumicu, zvali i pitali za savjete – dodaje Hasanović.
Osim obaveznih maski i rukavica koje nose dok rade, Hasanovići svakodnevno dezinficiraju prostor oko plastenika, dvorište svoje kuće, kao i vozilo kojim prevoze povrće.
Ima i stado od skoro 150 ovaca.
Bio teško ranjen
- Iz Podrinja sam 1993. godine prebačen u Tuzlu kao teški ranjenik. Tu su me operisali, ali sam odbio da idem na liječenje u inozemstvo. Kao i svi prognanici, potucali smo se po kolektivnim smještajima, tuđim štalama i razrušenim kućama. Nikad neću zaboraviti da smo neko vrijeme živjeli u kući u kojoj su ispod nas bila goveda. I sve se preživi – dodao je Hasanović.