Naučnici s Univerziteta u Dublinu su uspjeli otkriti tajnu genoma šest vrsta šišmiša i ustanoviti da njihov genetski kod utječe na veliku otpornost koja te životinje štiti od smrtonosnih virusa. Nadaju se da će uz pomoć te informacije uspjeti objasniti zašto su oni samo nosioci koronavirusa, ali od njega ne obolijevaju.
BBC piše da naučnici vjeruju da bi pronalaskom odgovora na ovo pitanje mogli pomoći ljudskoj populaciji u borbi s aktuelnom i drugim pandemijama.
Profesorica Emma Teeling s Univerziteta u Dublinu kazala je kako su naučnici sekvenciranjem genoma došli do zaključka da ove životinje imaju "jedinstven imunološki sistem".
"Kada bismo uspjeli oponašati imunološki odgovor šišmiša na koronavirus, zahvaljujući kojem se ne razbolijevaju, možda bismo mogli pronaći lijek u prirodi. To bi trebalo ukazati na korake koje bi naučnici trebali poduzeti da bi pronašli lijek za koronavirus", kazala je Teeling.
Teeling je pokrenula i naučni projekt pod nazivom Bat1K čiji je cilj dekodirati genome svake od 1.421 poznate vrste šišmiša.
"Kada bismo uspjeli shvatiti na koji je način genom šišmiša evoluirao, mogli bismo pridonijeti i liječenju bolesti i prevenciji starenja kod ljudi", dodala je.
Vjeruje se da se koronavirus prvo pojavio među šišmišima te da je na ljude prešao preko neke druge životinje, poput, naprimjer pangolina.
Stručnjaci pretpostavljaju da su i mnoge druge bolesti poput SARS-a, MERS-a i ebole na ljude prešle sa životinja.
Istovremeno ekolozi ističu da će dok god ljudi omogućavaju šišmišima život u njihovim prirodnim staništima, opasnost po ljudsko zdravlje biti mala. Dodali su i to da netopiri imaju važnu ulogu u održavanju ravnoteže u prirodi. Mnogi od njih su oprašivači te prenose cvjetni ili peludni prah, a neki se hrane insektima i time regulišu njihov broj.
Kako bi otkrili ključne razlike, naučnici u istraživanju sastava genoma šišmiša koriste napredne tehnologije te potom upoređuju njihov genetski kod s onim kod 42 vrste sisavaca.
Šišmiši ili netopiri su većinom mesojedi i hrane se, između ostalog, psima, mačkama, tuljanima, pangolinima i kitovima.
U raznim dijelovima svijeta različito su evoluirali, a u tome je možda i dio odgovora na pitanje kako to da su otporni na koronavirus.
Kada uspiju shvatiti koje genetske promjene omogućavaju otpornost na koronavirus kod šišmiša, stručnjaci će moći napraviti nešto slično i za ljudsku populaciju.
"Ove su promjene vjerovatno ključ izuzetno snažnog imuniteta kojeg šišmiši pokazuju prema koronavirusu", kazao je doktor Michael Hiller iz drezdenskog Instituta za molekularnu biologiju i genetiku Max Planck.
Naučnici očekuju da će otkriće pomoći i u borbi protiv ostalih pandemija jer u slučaju brojnih virusnih infekcija za smrtni ishod nije odgovoran samo virus već i akutni upalni odgovor kojim imunološki sistem reaguje na prijetnju. Organizam šišmiša to uspijeva regulisati te iako "polupe" infekciju ne pokazuju vidljive znakove razbolijevanja.
Profesorica Emma Teeling s Univerziteta u Dublinu kazala je kako su naučnici sekvenciranjem genoma došli do zaključka da ove životinje imaju "jedinstven imunološki sistem".
"Kada bismo uspjeli oponašati imunološki odgovor šišmiša na koronavirus, zahvaljujući kojem se ne razbolijevaju, možda bismo mogli pronaći lijek u prirodi. To bi trebalo ukazati na korake koje bi naučnici trebali poduzeti da bi pronašli lijek za koronavirus", kazala je Teeling.
Teeling je pokrenula i naučni projekt pod nazivom Bat1K čiji je cilj dekodirati genome svake od 1.421 poznate vrste šišmiša.
"Kada bismo uspjeli shvatiti na koji je način genom šišmiša evoluirao, mogli bismo pridonijeti i liječenju bolesti i prevenciji starenja kod ljudi", dodala je.
Vjeruje se da se koronavirus prvo pojavio među šišmišima te da je na ljude prešao preko neke druge životinje, poput, naprimjer pangolina.
Stručnjaci pretpostavljaju da su i mnoge druge bolesti poput SARS-a, MERS-a i ebole na ljude prešle sa životinja.
Istovremeno ekolozi ističu da će dok god ljudi omogućavaju šišmišima život u njihovim prirodnim staništima, opasnost po ljudsko zdravlje biti mala. Dodali su i to da netopiri imaju važnu ulogu u održavanju ravnoteže u prirodi. Mnogi od njih su oprašivači te prenose cvjetni ili peludni prah, a neki se hrane insektima i time regulišu njihov broj.
Kako bi otkrili ključne razlike, naučnici u istraživanju sastava genoma šišmiša koriste napredne tehnologije te potom upoređuju njihov genetski kod s onim kod 42 vrste sisavaca.
Šišmiši ili netopiri su većinom mesojedi i hrane se, između ostalog, psima, mačkama, tuljanima, pangolinima i kitovima.
U raznim dijelovima svijeta različito su evoluirali, a u tome je možda i dio odgovora na pitanje kako to da su otporni na koronavirus.
Kada uspiju shvatiti koje genetske promjene omogućavaju otpornost na koronavirus kod šišmiša, stručnjaci će moći napraviti nešto slično i za ljudsku populaciju.
"Ove su promjene vjerovatno ključ izuzetno snažnog imuniteta kojeg šišmiši pokazuju prema koronavirusu", kazao je doktor Michael Hiller iz drezdenskog Instituta za molekularnu biologiju i genetiku Max Planck.
Naučnici očekuju da će otkriće pomoći i u borbi protiv ostalih pandemija jer u slučaju brojnih virusnih infekcija za smrtni ishod nije odgovoran samo virus već i akutni upalni odgovor kojim imunološki sistem reaguje na prijetnju. Organizam šišmiša to uspijeva regulisati te iako "polupe" infekciju ne pokazuju vidljive znakove razbolijevanja.