Marinko Džoić iz Orašja se prije šest godina počeo baviti neobičnim poslom - uzgojem divljih zečeva i danas je vlasnik najveće uzgajivačnice ovih životinja u Bosni i Hercegovini.
"U cijeloj zemlji danas sam jedini uzgajivač koji to radi na potpuno legalan i transparentan način. Ima onih koji pokušavaju raditi na crno, ali ukoliko se mislite baviti ovim poslom ozbiljno, to se mora legalizirati, a to je posebno važno za lovačka društva, kojima je neophodna svjedodžba o zdravstvenom stanju životinja, kao i transparentno pravdanje uloženih sredstava", kaže Džoić za "Nezavisne“. Dodaje kako se uzgojem počeo baviti sasvim slučajno, a biznis je pokrenuo neposredno poslije katastrofalnih poplava iz 2014. godine, kada mu je poplavljeno cjelokupno imanje, gdje je imao farmu koka nosilja te se bavio i uzgojem drugih domaćih životinja.
"Baš sam nekako u to vrijeme podigao kredit, jer mislio sam, to ćemo supruga i ja lako otplaćivati. S poplavom sve nesta, a rata kredita osta. Razmišljao sam gdje da uložim novac, a da posao bude isplativ i nekako mi se nametnula ova ideja", kaže Džoić.
Dodaje kako su prvi koraci bili veoma teški te da je u nekim momentima pomišljao da digne ruke od svega.
"Kada sam rekao supruzi čime se namjeravam baviti, rekla je da nisam normalan. Međutim, ovo je posao koji smo vremenom zavoljeli i ona mi je desna ruka u svemu, bez nje definitivno ne bih uspio. Ponavljam, posao je neobično zahtjevan. Baš u trenucima kada pomislite da ste sve naučili i da sve znate o ovim životinjama, uvijek iskrsne nešto novo i nepoznato", objašnjava Džoić.
Kaže kako je u toku ove godine raznim lovačkim društvima u svim dijelovima BiH već isporučio 250 jedinki divljeg zeca, čija je cijena po komadu već godinama standardna i iznosi 100 eura.
Dodaje kako danas na svojoj farmi posjeduje 50 matičnih parova i da je, prilikom reprodukcije, važno voditi računa o tome da zečevi ne budu u krvnom srodstvu. "S obzirom na to da sam i strastveni lovac, mi lovci to nazivamo ubacivanjem svježe krvi, jer je genetika kod zečeva veoma važna, tako da se ne dešavaju nikakve mutacije, što može biti veliki problem. Ubacivanje uzgojenih divljih zečeva u lovište danas je jedini način da se podigne njihova brojnost", kazao je Džoić.
Ističe kako danas posjeduje veliki objekat za uzgoj ovih sitnih životinja, koji se nalazi usred velikog voćnjaka i šume koji su imitacija prirodnog okruženja koje nastanjuju zečevi.
Dodaje da se divlji zečevi od domaćih razlikuju po mnogo čemu, prije svega u temperamentu, a potom jedna od bitnijih stavki je i razlika u broju mladih koje par donese na svijet tijekom godine. U biti, par divljih zečeva godišnje četiri puta ima po jedno ili dvoje mladunaca, a gotovo je nemoguće sve uzgojiti do puštanja u prirodu.
Poslije pet sedmica starosti mladi zečevi se odvajaju od roditelja, a poslije 16 sedmica postaju sposobni za samostalan život u prirodi.
Ova vrsta zečeva nikada ne kopa rupe, a u bijegu se oslanjaju samo na brzinu, dok za razliku od njih kunići od okota žive u rupama.
Radi se o plašiljivim životinjama, čije ponašanje se jako brzo mijenja, osobito u sezoni parenja.
Životni vijek divljeg zeca je do četiri godine u prirodi, a u kavezu maksimalno do dvanaest godina.