Skoro da nema osobe koja ne uživa u konzumiranju ajvara, a za njegovu pripremu u danima jeseni treba uložiti mnogo truda. Ukusni namaz od paprike i patlidžana veoma je popularan, a mi vam otkrivamo tajnu pripreme pravog domaćeg proizvoda po izvornom receptu.
Savjet za pripremu pravog domaćeg ajvara potražili smo kod Jasne Gojčić iz Donjih Rainaca kod Kalesije, koja ovaj namaz spravlja već dugi niz godina. Recept je naslijedila od svoje prijateljice, a cijeli postupak za Klix.ba je pojasnila kroz proizvodnju 50 kilograma delicije.
Ukoliko ćete praviti istu količinu, bit će vam potrebno 50 kilograma zrele crvene paprike takozvane ajvaruše, zatim osam kilograma patlidžana, 250 grama bijelog luka, dva i po litra ulja te po ličnoj procjeni soli i šećera, s tim da sladilo ide u omjeru koji je manji za 50 posto u odnosu na sol.
"Prvenstveno se obavi pečenje paprika koje u pećnici držim dok ne dobiju crnu koricu. Nakon hlađenja korica sa paprika se guli i vade unutrašnje sjemenke, a potom obavim cijeđenje jer u njoj ne smije biti vode. Kada sam to završila, paprike meljem u mašini za mljevenje mesa. Neko to radi i u blenderu, međutim to nije pravi način jer se u ajvaru moraju osjetiti sitni komadići paprike", priča nam Gojčić.
Paralelno s paprikama naša sagovornica je u pećnici ispekla, zatim ohladila te ogulila kožicu sa patlidžana, a za razliku od prve vrste povrća, sada sjemenke nije odstranila. Patliždani su također imali i isti postupak mljevenja u mašini za meso.
Naša domaćica dobro ocijeđeno povrće potom je stavila u veliki lonac za kuhanje, u koji je ulila dva litra ulja te se skupa s mužem Avdanom posvetila najtežem dijelu posla – ukuhavanju ajvara, za što im je trebalo okviro tri i po sata.
"Najmanje dvije osobe moraju učestvovati u ovom procesu jer se namirnice kontinuriano moraju miješati. Ovdje je veoma bitno da su namirnice, posebno paprike dobro ocijeđene, jer ne smije biti u njima vode. Više tečnosti dovest će do sporijeg ukuhavanja", nastavlja Gojčić.
Dok vrijednim rukama i velikom kuhačom Jasnin muž Avdan ukuhava ajvar, naša sagovornica posvetila se pripremi bijelog luka. Spomenutu količinu od 250 grama također je samljela u mašini za mljevenje mesa, a zatim dodala tri sata nakon početka procesa ukuhavanja budućeg namaza.
"Veoma je bitno da bijeli luk ostane u sitnim komadićima te da se ubaci pola sata prije skidanja ajvara s vatre kako bi se zadržala neophodna aroma. Nešto ranije, u svom slučaju sam dodala 100 grama soli i 50 grama šećera te se posvetila sjedinjavanju cjelokupne smjese. Naravno, sve vrijeme ajvar morate probati te po potrebi dodavati još soli ili šećera", istaknula je Gojčić koja je kontinuriano dodavala 500 mililitara ulja koliko joj je ostalo od dva i po litra.
Samo domaći proizvodi
Naša sagovornica domaći ajvar pripremila je isključivo od domaćih proizvoda koje je sama uzgajala u bašti i plastenicima. Osim kvalitetnih proizvoda koji nisu hemijski tretirani, Gojčić navodi da se tajna u pripremi domaćeg namaza ogleda i u paprici koja mora biti svježa i zrela, a zatim dobro ispečena i oguljena.
"Cjelokupan proces za količinu koju ja pripremam traje dva dana i on nimalo nije jednostavan. Zbog toga se mladi danas veoma malo žele baviti ovim poslom. Konkretno i u mom slučaju ja ajvar pripremam i za svoju djecu jer ne želim da se oni muče. Međutim, svima mogu poručiti da se trud na samom kraju isplati", nastavlja Gojčić.
Nakon uspješno okončanog postupka ukuhavanja ajvara ova vrijedna domaćica je uzela tegle, poredala ih u tepsiju te zagrijala u pećnici na 200 stepeni celzija.
"Tegle što su toplije to je sve bolje za pakovanje ajvara koji se u njih istresa. Bitno je reći da ajvar i tegla moraju biti vreli, a nakon istresanja stavljamo i zavrćemo poklopac tegle i ostavljamo do hlađenja. Nakon ovog postupka ajvar je spreman za konzumiranje, a njegov rok upotrebe je dvije godine", pojasnila nam je Gojčić.
Izvorni i savremeni recepti
Pravi domaći ajvar, prema njenim riječima, po izvornom receptu se priprema od crvenih paprika, patlidžana i bijelog luka. Međutim, danas postoji i još nekoliko verzija poput onih u kojima se dodaju zelene paprike ili paradajz uz određene količine octa.
"Vi ćete i u trgovini vidjeti razne boje ajvara upravo zbog različitih sastojaka. Naravno, osim pečenja sve namirnice se mogu i kuhati, međutim to su sve odstupanja od izvornog recepta", dodaje Gojčić, naglasivši da je velika razlika između domaćeg i industrijskog namaza.
Domaći ajvar naše sagovornice zasigurno će zadovoljiti i najistančanija nepca, a mi vam predlažemo da se i sami upustite u pripremu ove delicije, a krajnji rezultat pokazat će da se uloženi trud veoma isplatio, posebno u zimskim mjesecima kada se namaz najviše konzumira.