Ekološka hrana (voće, povrće, žitarice, meso) uzgaja se prema strogim propisima, koji nalažu da se kod takvog uzgoja ne smiju koristiti agrohemijska sredstva, koja su svojim sastavom i djelovanjem štetna za okoliš.
Takva agrohemijska sredstva mogu služiti za zaštitu kultura koje se uzgajaju ili za poboljšanje njihova rasta. Moglo bi se pomisliti da su takva sredstva dobra jer štite i pospješuju rast jedne kulture, ali ona istovremeno štetno utječu na tlo i životinjski svijet u tlu i van njega.
Istraživanja su dokazala da prevelika upotreba takvih agrohemijskih sredstava mogu na kraju štetno utjecati i na čovjeka. Prevelika upotreba tih sredstava na kraju se u velikim količinama zadrži u samoj kulturi na kojoj se primjenjuje i čovjek konzumacijom te hrane u sebe unosi sredstva koja su štetna za ljudski organizam.
Činjenica je da hemijska sredstva zagađuju okoliš, površinske i podzemne vode te imaju vrlo štetan utjecaj, kako na čovjeka tako i na cjelokupan biljni i životinjski svijet.
Korištenjem hemijskih sredstava prekidamo prirodni lanac i miješamo se u zakone prirode. Biljci šaljemo poruku da se ne mora boriti sama, već ćemo to mi učiniti za nju. Nakon određenog vremena biljka se predaje i prestaje sama boriti, a mi smo prisiljeni koristiti hemijske preparate ako želimo imati bilo kakav urod.
Zaštita od štetočina i bolesti prirodnim putem nije uvijek toliko brza i efikasna kao hemijsko tretiranje, ali za čovjeka, prirodu i životinje definitivno je manje opasna.
No, to ne znači da trebate eliminirati sve štetočine, jer i one su dio prirodne ravnoteže.