Marko Jurešić iz Busovače godinama živi od šume i za šumu, koristeći šumske plodove kao glavni izvor prihoda. Prvu reportažu o njegovom načinu života snimio je videonovinar Srećko Stipović, dokumentirajući Markovu svakodnevicu u berbi borovnica i brusnica. Nedavno ga je Stipović ponovno posjetio kako bi prikazao nove aspekte njegovog rada i života, uključujući branje vrganja i prilagodbe koje je Marko osmislio kako bi olakšao posao.
Marko, kako ga zove Stipović, “kralj vrganja” zarađuje koliko želi. Ističe da šumski poslovi omogućuju fleksibilnost koju ne bi imao ni u jednom uredu ili tvrtki. „Pa, evo, ovdje radim, sa šumskim proizvodima. Može se zaraditi. Samo ustaneš, budeš uporan i radiš. Meni paše. Em zaradim, em mi paše. Nema zagađenja, nema šefa… Berem i uživam. Ponesem nešto jesti i tako po čitav dan“, rekao je za Stipovića. Ovaj način života omogućio mu je da podigne četvero djece, kupi tri automobila i izgradi vlastitu kuću.
Prije nego je odlučio posvetiti se šumi, Marko je živio kao podstanar i razmišljao o odlasku u inozemstvo. „Razmišljao sam da idem u Njemačku kada nisam imao ništa. Bio sam podstanar. Ali onda sam krenuo brati i sada sam svoj gazda. Ustanem kada hoću, radim koliko hoću, odem kući kad hoću“, kaže on. Njegova priča pokazuje da za one koji su spremni raditi i prilagoditi se, šuma može biti ne samo izvor prihoda nego i način života.
Posao u šumi i zarada
Marko svakodnevno bere borovnice i brusnice, a u vrhuncu sezone može nabrati i po stotinu kilograma plodova. „Kad nabere 100 kilograma, može zaraditi oko 1025 eura“, kaže. Posao je težak, a Marko ponekad mora koristiti lijekove protiv boli zbog problema s leđima, no nikada ne izlazi iz šume bez barem 10 ili 15 kilograma plodova.
U šumi se susreće i s divljim životinjama, ali i drugim beračima. „Borovnice beru mnogi iz ovog mjesta, pa i penzioneri. Imaju ljudi penziju, ali beru. Što je njima ta penzija?! Daju za lijekove, kupe ulje… A ovo ovdje je džabe. Bereš koliko možeš, propast će svakako“, ističe. Ipak, mnoge količine borovnica propadnu jer ih nema ko brati.
Posla ima ko hoće raditi
U drugom posjetu, Stipović je zabilježio kako je Marko osmislio novi način nošenja plodova. Umjesto plastičnih kanti, nosi sepet ispleten od lijeske na leđima. „Lakše mi je nositi sepet na leđima nego dvije jupol kante u rukama jer često se spuštam niz strmine pa se kante znaju i prevrnuti, a vrganji završiti u šumskom potoku“, objašnjava Marko.
Marko prodaje i vrganje koje kiseli u buradima, jer je cijena kiselog vrganja u zimi znatno veća od sirovog. Nedavno je kupio i kombi od prodaje šumskih plodova, koji koristi i za odlazak u šumu. „Istina nije nov iz prodavnice, ali dobro očuvan i može s njim i u šumu“, dodaje.
Markova filozofija je jednostavna: posla ima dovoljno za one koji su spremni raditi. „U šumi se nalazi većinu godine, kad borovnice prestanu davati plodove, prebaci se na branje brusnica. Posla ima za onoga ko hoće raditi“, zaključuje. Njegov način života pokazuje da se upornošću i prilagodbom može postići financijska stabilnost i sloboda, a istovremeno zadržati vezu s prirodom i šumom.