Zbog više nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini pristup informacijama o životnoj sredini je vrlo rasut, posebno o postupcima koje vode organi javne uprave, a koji mogu podrazumijevati učešće javnosti, kaže Viktor Bjelić, koordinator projekata u Centru za životnu sredinu iz Banjaluke, u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE).
To je razlog zbog kojeg je pokrenut internetski portal Eko-Infotabla, koji bi, kako kažu u Centru za životnu sredinu iz Banjaluke, trebao da nadomjesti nepostojanje sveobuhvatne online informativne ploče o životnoj sredini u Bosni i Hercegovini.
"Ovo je, dakle, naš pokušaj da se na jednom portalu većina tih informacija, zvaničnih informacija, objavi i da se sve mogu naći na jednom mjestu. Treba istaći da je to omogućeno kroz automatizovani pretraživač koji stoji u pozadini ovog portala i da taj automat prikuplja informacije sa identifikovanih veb stranica, odnosno stranica organa uprave. Naravno da je to još uvijek u nekoj testnoj fazi, još uvijek se to nadograđuje, kako se pristup i potreba informacijama širi, kako se adrese sa kojih ovaj automat prikuplja podatke isto tako nadograđuje", pojašnjava Bjelić.
Da li su informacije o životnoj sredini dostupne?
RSE: Kolika je bila potreba za jednom ovakvom eko-infotablom, koliko su nepristupačne informacije o projektima koji se tiču životne sredine u BiH?
Bjelić: To je jedan od velikih problema na koje mi ukazujemo preko deset godina – da pristup informacijama nije adekvatan. Još uvijek najčešće pribjegavamo pristupu informacijama putem zahtjeva za pristu informacijama kod određenih organa.
Neki od tih organa imaju na svojim veb stranicama elektronske informacije, mogu se pronaći te informacije, međutim, zaista morate puno vremena posvetiti da biste te informacije i pronašli. One nisu jasno vidljive, nisu lako dostupne na tim stranicama organa javne uprave, što bismo rekli, morate duboko kopati da bi došli do neke informacije.
A zašto su informacije važne? Upravo zbog činjenice da su građani zainteresovani za takve informacije, odnosno da trebaju da budu zainteresovani, jer samo dobro informisan građanin može da se uključi, da ostvari svoje pravo na učešće u donošenju odluka po pitanju izdavanja dozvola, po pitanju donošenja novih zakona, izmjena i dopuna zakona. Bez informacija ne možemo aktivno ni djelovati.
RSE: Vi ste isticali da nedovoljna pristupačnost informacijama o temama vezanim za životnu sredinu često dovodi do ozbiljnih sukoba stanovnika, organa vlasti i komercijalnih kompanija. Imate li kakav primjer?
Bjelić: Takvih primjera imamo mnogo. Kruščica, planirane hidroelektrane na rijeci Buni, Neretvi, Sani. Sve jedan je primjer bio takav gdje pristup informacijama nije bio adekvatan, nije bio dovoljan. Svjedoci smo u Bosni i Hercegovini velike najezde malih hidroelektrana, posebno u posljednjih nekoliko godina gradnja tih hidroelektrana je započeta.
Međutim, čitav proces izdavanja dozvola i koncesija, izdavanja ekoloških i građevinskih dozvola je počeo još 2006. i 2007. godine, s jednim skokom na 2012. i 2013. godinu, što je, da kažemo, već prilična prošlost, a tada ove informacije nisu bile javno dostupne. Upravo zbog toga što one nisu bile javno dostupne, građani nisu bili upoznati sa tim procesima.
Danas, kada investitori po osnovu tih koncesionih ugovora, po osnovu dozvola koje su ishodovali, bez adekvatnog učešća javnosti, uđu u posjed, odnosno krenu sa radovima, dešava se da se u lokalnim zajednicama stvara otpor, jer naravno, ljudi koji žive tu nisu bili upoznati šta se tu planiralo niti su učestvovali adekvatno u donošenju tih odluka.
Normalno je da se stvara i otpor i antagonizam između svih tih subjekata, jer svi ti subjekti imaju interes za prirodne resurse koji su ovdje u pitanju, konkretno kada su u pitanju rijeke.
Pandemija nije zaustavila gradnju malih hidroelektrana
RSE: Da li je pandemija korona virusa zaustavila gradnju malih hidroelektrana u Bosni i Hercegovini?
Bjelić: Nažalost, naprotiv. Primijetili smo da upravo u vrijeme zabrane kretanja, zabrane javnog okupljanja, svih restrikcija koje su pogodile građane Bosne i Hercegovine, to nije spriječilo investitore da uđu u prostor, da započnu radnje na izgradnji malih hidroelektrana.
Štaviše, primijetili smo da se veći dio tih poslova i radova dešavao ilegalno, bez prethodno pribavljenih dozvola i bez adekvatnog nadzora nad radovima. Otežavajuća okolnost je bila i dostupnost inspekcijskih organa.
Svjesni smo da su inspekcijski organi, inspektori, bili izuzetno angažovani i zauzeti oko situacije sa korona virusom, posebno na graničnim prelazima, jer su različiti sektori inspekcija, od ekološke, građevinske, vodne, sanitarne itd, svi bili u funkciji sprečavanja širenja korona virusa, odnosno kontrole na graničnim prelazima, tako da je redovan inspekcijski nadzor nad ovakvim projektima, nad gradnjom malih hidroelektrana, ishodovanju tih dozvola, inspekcijski nadzori, bio je vrlo, vrlo ograničen.
Na taj način nije bilo moguće da se reaguje na ove radnje koje su se dešavale na rijekama. Nažalost, to opet sve govori o sistemu u kojem živimo, što bismo rekli – nekome je ova pandemija prilika, nekome je neprilika.
Koliko se malih hidroelektrana planira u BiH?
RSE: Koliko je hidroelektrana ukupno planirano da se izgradi u BiH, i šta će ostati od rijeka nakon njihove gradnje?
Bjelić: Sad smo već došli do broja preko 400. Za sada je izgrađeno oko stotinjak malih hidroelektrana, a planira se još oko 300.
Neki koncesioni ugovori su raskinuti, što smi mi vrlo zadovoljni zbog toga, ali to ne znači da se neće dodijeliti te koncesije nekim drugim koncesionarima. A od rijeka će ostati vrlo malo, zapravo ih više nećemo ni moći nazivati rijekama jer će to biti značajno modifikovana vodna tijela.
Rijeka podrazumijeva vodeni tok koji ima svoju struju, a ovdje ćemo imati ili ujezerene rijeke ili rijeke bez vode, čija će korita zapravo biti iskorištena za postavljanje cijevi i sva voda će biti u tim cijevima i iskorištena za proizvodnju električne energije, koja, u slučaju izgradnje svih ovih 400 i preko 400 hidroelektrana u BiH, neće doprinijeti proizvodnji električne energije u Bosni i Hercegovini sa više od tri posto.
Dakle, zaista jedan zanemariv procenat proizvodnje električne energije dobijamo od ovih hidroelektrana, a ogromna je šteta, kako za lokalnu zajednicu, tako za sve građane Bosne i Hercegovine, jer pored toga što je ovo atak na prirodu i prirodne resurse, tako je i atak na ljude i na ekonomiju ove države.
Ovi projekti se subvencionišu, dobijaju se ogromni poticaji za proizvodnju električne energije u malim hidroelektranama, koje plaćaju građani putem nadoknade za obnovljive izvore energije na njihovim računima za električnu energiju.
RSE: Više stotina ekoloških aktivista protestovalo je 12.maja pred slovenskim parlamentom protiv zakonskih izmjena kojima se zaoštravaju uslovi za registraciju nevladinih udruženja za zaštitu životne sredine, te smanjuje njihov i uticaj na izdavanje saglasnosti za velike investicijske projekte. Možete li tu napraviti paralelu, kakva je situacija sa uticajem udruženja u Bosni i Hercegovini?
Bjelić: Ja bih tu povukao paralelu, ne samo sa Bosnom i Hercegovinom. Ovo već postaje jedan globalni problem gdje se sužava prostor djelovanja civilnog društva, ne samo ekoloških organizacija, nego svih organizacija civilnog društva. Protesti u Sloveniji samo pokazuju kolika je ozbiljnost svega toga.
Mi smo u Bosni i Hercegovini uvijek gledali ka Sloveniji kao jednoj naprednijoj i razvijenijoj bivšoj republici Jugoslavije, u koju smo se na neki način i uzdali i zagledali kao primjer, a sada vidimo da se to i kod njih dešava, da nije kod njih puno drukčija situacija.
Naravno, građanska svijest i građanski aktivizam u Sloveniji je daleko veći i aktivniji nego u Bosni i Hercegovini, tako da je ovaj scenarij koji se dešava u Sloveniji nešto što neće izostati ni u Bosni i Hercegovini, niti u drugim državama regiona.