Nekadašnja željeznička stanica Hum, dvadesetak kilometara od Trebinja,bila je drugo po veličini željezničko čvorište u bivšoj Jugoslaviji.
Nakon ukidanja uskotračne pruge, Hum je zamro, u ratu je devastiran i stanovnici su se raselili. U posljednje vrijeme Hum oživljava, a dolaze i mladi ljudi.
Mladi ljudi su prepoznali prednosti sela. Grade i obnavljaju kuće,sade različite kulture koje u vrijednim rukama mladih prelaze u finalni proizvod. Mitar Todorović je rođen u Trebinju, ali je sa ocem odlučio da obnovi proizvodnju na Humu. Proizvode i plasiraju dunje, masline, kao i druge poljoprivredne proizvode.
MITAR TODOROVIĆ, povratnik u selo Hum, Trebinje
“Odlučio sam se baš za selo da obnovimo parcele koje posjedujemo da posadimo mladi nasad dunje kao što vidite, priprema se teren za sadnju malsina, uslovi su idealni”.
Mitrovim stopama je krenuo i Mirko Stanković. Sa ocem se dugi niz godina bavi nekretninama, a u prvom susretu sa Humom odlučili su da kupe staru kuću i da je renoviraju.Ujedno, počeo je i da sadi masline da bi proizvodio maslinovo ulje.
MIRKO STANKOVIĆ, vlasnik agencije za promet nekretnina, Trebinje
“Privuklo me i to što mogu u budućnosti da proizvodim maslinovo ulje, odnosno da sadim masline i to je neki razlog zašto sam se odlučio na taj potez i jednostavno me privukla blizina mora, osjeća se u vazduhu blizina mora i sama infrastruktura”.
Mladi ljudi su odlučili da iskoriste prednosti sela, ali tu su i povratnici koji renoviraju kuće i dobro se sjećaju kakav je Hum nekad bio.
SLOBODAN MITROVIĆ, povratnik u selo Hum, Trebinje
“Zadovoljstvo je bilo živjeti na Humu, Hum je bio posebno nešto i sada kad mi kažemo da idemo na selo, ljudi pitaju gdje idete, kažu Hum nije selo, Hum je nešto posebno”.
Ljudi su zainteresovani za kupovinu zemljišta i starih kuća u Humu da bi ih obnovili i počeli proizvodnju. Prema selu ih je usmjerila i pandemija koronavirusa. Kažu da postoji problem imovinskih odnosa koji se polako rješava, a svi su sigurni da će Hum opet oživjeti. Ponavljaju: “jako selo, jak grad”.