Habiba Burnić iz sela Demiševci, kod Sanskog Mosta, jedna je od rijetkih na području ove općine koja se bavi kozarstvom, s obzirom na to da ova grana stočarstva nikada nije bila poljoprivredna tradicija ovih prostora.

Ona svakodevno na obližnjim brdima i brežuljcima napasa svoje stado koza. Posjeduje stado od dvadesetak koza, te se bavi prodajom mlijeka koje dobija od njih, te proizvodnjom sira i surutke. 

"Razmazila sam svoje koze, tako da svaki dan provodim tri ili četiri sata s njima po ovim brdima. Naučile su na šetnju, pa kada ih ne izvedem, prosto povilene", kaže Burnićeva za "Nezavisne". 

Dodaje kako mlijeko i sir prodaje na lokalnoj pijaci ili ih dostavlja na kućne adrese zainteresovanih kupaca ukoliko nisu mnogo udaljeni.  Kaže kako kozji sir proizvodi  po tradicionalnoj recepturi, ali da je najveća tajna u kvalitetnom mlijeku, a da bi se to postiglo, koze treba da budu zdrave i uhranjene. "Prokuha se mlijeko i potom dodaju određeni začini i drugi potrebni sastojci. Potom se iscijedi u kalupe. Kada se stvrdne, tada se presuje i stavlja na police, gdje treba da odstoji određeno vrijeme", objašnjava ona. 

Kaže kako niko ko je probao njen sir nije ostao ravnodušan i  da posla uvijek ima za onoga ko hoće i želi raditi.

"Koze se isplati držati jer su, u poređenju s ostalom stokom, troškovi manji, a zarada prilično dobra. Ako tu dodamo i prodaju jaradi, lako je izračunati kako se godišnje može pristojno zaraditi. Jedino nije dobro ako ih razmaziš, pa se patiš ovako kao ja", objašnjava kroz smijeh.  Prema njenim riječima, boravak u prirodi ima i druge dobre strane, pa to vrijeme koristi i za branje ljekovitog bilja i raznih trava, od kojih pravi čajeve i kreme.