Da je od vlastitog rada moguće imati solidne uslove za život tvrdi porodica koja u vlasništvu ima nekoliko desetina magaraca. Među rijetkim su poljoprvrednicima u BiH koji se bave prodajom magarećeg mlijeka. U poslove uzgoja i prehrane svi su uključeni, pa i najmlađi članovi.
Suljagići u vlasništvu imaju više od 30 magaraca, od čega je devet za mužu. Sve je počelo prije skoro dvije godine, kada je kćerka Amina imala probleme sa bronhitisom i kašljem zbog alergija, a inhalacije su bile skupe.
“I nije toliko pokazalo da nam je od pomoći bilo. Počeli smo sa mlijekom malo po malo da dajemo joj i rezultati su bili više nego odlični, tako da smo imali tri komada, a sad imamo 33”, kaže Sanela Suljagić.
“Mi smo imali ovce. Magarci su nam nosili stvari. Tako smo došli na ideju, uvijek bilo i ženskih, one su se ždrijebile”, priča Edin Suljagić.
Poticaje nemaju jer na magarce oni u Tuzlanskom kantonu ne postoje. Od devet magaraca najveća dnevna količina mlijeka je do dva litra. Sanela kaže da nema dovoljno za sve one građane koji potražuju. U dvorištu ove četvoročlane porodice iz Puračića kod Lukavca uvijek ima posla. No, sve se radi zajedničkim snagama i sa osmijehom na licu.
“Djeca su tu ispomoć. Nije neki zahtjevan posao, položi, namiri. Ljeti jeste”, kaže Sanela.
“Kad dođem iz škole, odmah uradim zadaću i pustim vrijeme na njih. Navečer oko četiri, pet mati ih zatvara, ja joj pomognem. Kažu drugarice mi i drugovi kako je to tebi, je li teško. Pa rekoh nije”, priča Sanelina i Edinova kćerka, Amina.
Dodatnu motivaciju im daju povratne informacije o pozitivnim efektima magarećeg mlijeka, čija preporučena dnevna količina za konzumaciju je tek jedan decilitar.