Proizvodnja duvana u Semberiji je na ivici opstanka. Preduzeće Duvan opterećeno je zalihama iz proteklih godina i problemom plasmana, tako da posluje na ivici rentabilnosti, a poljoprivrednici zbog visokih cijena repromaterijala i niske otkupne cijene duvana, ostaju bez zarade. Mnogi napuštaju ovu proizvodnju.
U Semberiji je počela sjetva duvana. Za svojih 78 kooperanata sjetvu obavlja preduzeće "Duvan". Zasijane kontejnere preuzimaju kooperanti da bi na vodenoj podlozi proizveli rasad i u maju presadili na njive. Ove godine proizvodnja će biti manja za 50 hektara manje u odnosu na prošlu godinu. Skup repromaterijal i niska cijena duvana mnoge su primorali da napuste ovu proizvodnju. Bato Perić iz Ljeljenče duvan će zasaditi na 7 hektara.
- Posao ide sve lošije i lošije pa sam morao smanjiti zasad. Sve je skupo pa ne znam dokle ćemo ići - kaže Perić.
U mnogim porodicama proizvodnja duvana je tradicija, ali s obzirom da je zarada sve manja, a cijene repromaterijala i dnevnice radnika rastu, mnogi kažu da će zasaditi duvan još ove godine.
- Sušare će otići na otpad, a u njih su uložene velike pare. Ostale su mašine i sva oprema koju nemamo kome prodati. Pokušaću još ovu godinu zasaditi pa ću vidjeti šta će se dešavati. Ako se ništa ne promijeni, moraću to napustiti - kaže Ljubomir Radovanović iz Ljeljenča.
Zbog niske otkupne cijene koja se već 20 godina nije mijenjala, pojedini proizvođači plasirali su dio proizvodnje na crno tržište gdje je cijena tri puta veća. Zbog toga je preduzeće "Duvan" trpio probeme, i zbog toga im je otkazao saradnju. U "Duvanu" kažu dabi podigli otkupnu cijenu, ali ne mogu ostvariti zaradu jer na lageru imaju 500 tona duvana.
- Pojavile su se multinacionalne kompanije kojima nismo interesantni, mi smo za njih sitni i nemamo plasman. Znači oslonjeni smo na trgovce i zato je teško postići adekvatnu cijenu - ističe direktor "Duvana" Čedo Gotovčević.
Za proizvodnju duvana na jednom hektaru potrebno je uložiti 4,5 – 5 hiljada maraka. Otkupna cijena godinama se nije mijenjala - prva klasu je 4 marke po kilogramu, druga 3,60 KM, a treća, koja je i najzastupljenija u proizvodnji, je 3 marke po kilogramu, što je nedovoljno za troškove proizvodnje.