Unatoč činjenici da Bosna i Hercegovina bilježi rast izvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, analitičari se slažu kako je potrebno uložiti dodatno vrijeme i energiju u kreiranje visokovrijednih proizvoda koji će ostvariti višu cijenu na regionalnim odnosno tržištima Europske unije. Evidentan primjer je izvoz mlijeka, koji posljednjih godina bilježi rast, pa čak i u 2020. godini koja je donijela niz izazova za domaću proizvodnju, piše Večernji list BiH.
Modernizacija i razvoj
No, upućeni tvrde kako bi, uz opremanje što većeg broja mljekara koje mogu izvoziti na tržište Europske unije, trebalo raditi i na otvaranju pogona za proizvodnju sireva, jogurta i sličnih visokovrijednih prehrambenih proizvoda.
Investicije, modernizacija i ulaganje u nove tehnologije u cilju stvaranja što kvalitetnijeg proizvoda, a koji će ostvariti što bolju cijenu na zahtjevnom europskom tržištu, trebali bi biti strateško opredjeljenje bosanskohercegovačkih vlasti na svim razinama. Jedan od načina za takvo što mogao bi biti povezivanjem svih aktera, ali i kroz investicije, modernizaciju tehničkih kapaciteta te stručno usavršavanje svih onih koji bi se željeli baviti poljoprivredom.
Obuka
Sve to vodilo bi boljem plasmanu na tržišta te povećanju razine konkurentnosti domaćih proizvođača jer sada je stanje takvo da od primarne poljoprivredne proizvodnje ne može biti dovoljno profita. Sejad Herceg, predsjednik Saveza udruga organskih proizvođača FBiH "Organsko FBiH", u razgovoru za Večernji list ističe kako je činjenica da primarna poljoprivredna proizvodnja ostvaruje nizak profit te je mišljenja kako osnovnom proizvodu trebamo dodati novu vrijednost kako bismo ostvarili veći profit.
Primjer je upravo mlijeko pa bi stoga trebalo uložiti dodatne napore u proizvodnju i izvoz prerađenoga proizvoda kao što je sir.
Herceg, čija se doktorska teza odnosi upravo na znanstveni pristup problematici poljoprivrede, na znanstven i analitičan način i promišlja o tematici jačanja konkurentnosti te ističe kako i organska proizvodnja, koja je inače dobro uhodana, ima potencijal za dodatnu vrijednost.
Odnosno, ako preradimo proizvod, možemo računati na jačanje profita, povećanje vrijednosti rada i dobivanje bolje cijene na tržištu.
Istodobno, Herceg je mišljenja kako bi trebalo raditi na obuci samih proizvođača te ići uz smjeru ustroja razvojnih centara kroz koje bi se poljoprivrednici osposobljavali za tržišnu utakmicu, a istodobno bi se išlo na kombinaciju proizvodnje, turističkih potencijala i agronomije.
Sve to vodilo bi, zaključuje on, situaciji u kojoj bi domaći poljoprivredni proizvođači bili konkurentniji na tržištu. S druge strane, preduvjet razvoja gotovih proizvoda, kao i jačanja konkurentnosti svakako su i investicije, odnosno ulaganja u modernizaciju tehničko-tehnoloških kapaciteta kojima raspolaže bosanskohercegovačko selo.