Poljoprivredna proizvodnja iscrpljuje vitalnost zemljišta, dugogodišnja obrada i uzgoj poljoprivrednih kultura utiču na njegov kvalitet, a pogotovo je štetna prekomjerna upotreba i upotreba štetnih hemikalija, što se odražava i na hranu koju jedemo i vodu koju pijemo.
Intenzivna poljoprivredna proizvodnja podrazumijeva različite oblike oštećenja zemljišta kao što je zbijanje i uništavanje strukture teškom mehanizacijom, kao i primjena velikih količina hemikalija i gubitak organske materije što značajno doprinosi smanjenju produktivnosti zemljišta za uzgoj poljoprivrednih kultura, smatra Melisa Ljuša, stručnjakinja za zemljište i profesorica na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
- Oni koji sebe smatraju ozbiljnim proizvođačima, ipak prate stanje na tržištu tako da ima sve više interesa i potrebe za edukacijom. -
Degradacija zemljišta
U BiH su prisutni različiti procesi degradacije plodnog poljoprivrednog zemljišta kao što je erozija tla i različiti oblici trajnih gubitka, te smanjenja njegovih funkcija u ekosistemu. Najpogubniji oblik degradacije zemljišta je njegov trajni gubitak iz poljoprivrede, kao posljedica izgradnje infrastrukture, industrije i stambenih naselja.
Intenzivna poljoprivreda uzrokovala je poremećaje u okolišu globalno, poput nestanka prirodnih biotopa i elemenata pejzaža, zagađenja voda nitratima i pesticidima. Ljuša pojašnjava kako se u posljednje vrijeme sve više stiče spoznaja o zagađenosti zemljišta štetnim materijama.
- Svijest i znanja o korištenju pesticida od strane poljoprivrednika se kontinuirano unapređuju, jer je edukacija ključna, ne samo za proizvođače, već i za savjetodavnu službu i trgovce. Prema procjenama, u prosjeku se na obradivim površinama u Bosni i Hercegovini dodaje relativno malo mineralnog đubriva, oko 200 kg/ha NPK (azot (N), fosfor (P) i kalijum (K)), a ostatak se odnosi na stajnjak (prirodno đubrivo) u količini od oko 8 t/ha - pojašnjava profesorica. Sa stanovišta potrošnje mineralnih đubriva, Bosna i Hercegovina je na začelju u regionu, a da ne govorimo u EU.
- Zbog nedostatka sistema za praćenje stanja kvaliteta zemljišta, ne može se govoriti da li je zemljište s ovog aspekta degradirano ili zagađeno. Ipak, može se pretpostaviti da u ravničarskim područjima Posavine, riječnim dolinama na aluvijalnim zemljištima i u kraškim poljima u kojima se provodi intenzivna poljoprivredna proizvodnja, svakako postoji i značajan unos zagađujućih materija u zemljište što može imati negativne posljedice na ekosistem. Da bi se sa zemljištem održivo upravljalo, potrebno je pravovremeno spriječiti negativne procese degradacije.
- Zahtjevi za korištenje zemljišta u druge namjene izvan njegove primarne funkcije tj. ekološke, odnosno proizvodnje biomase za ljude i životinje, su svakodnevne. Evidentno je da se gradi na najkvalitetnijim poljoprivrednim zemljištima i da gubici zemljišta nisu mali - smatra Ljuša i dodaje kako svoju ulogu u poboljšanju stanja u oblasti imaju prvenstveno nadležne institucije, pa onda i proizvođači pojedinačno, prenosi sajt UNDP u BiH.
- Ono što bi trebala biti praksa naših poljoprivrednika je sprovođenje redovne kontrole zemljišta kako bi se dobili pouzdani podaci o stanju, plodnosti i potrebama za njegovim poboljšanjem. Sve više se pažnje u posljednje vrijeme posvećuje zagađenosti zemljišta štetnim materijama - pojašnjava i kaže da ako ne poznajemo stanje sadržaja polutanata u poljoprivrednom zemljištu, možemo reći i da ne poznajemo ni kvalitet hrane koju konzumiramo.
Globalno je aktualna inicijativa Neutralnost degradacije zemljišta (LDN), koja za cilj ima zaustavljanje aktivnog gubitka zdravog i kvalitetnog zemljišta uslijed njegove degradacije, nešto što je i BiH potpisala. Ovim se ne ograničava daljnji razvoj, ali se od svake zemlje potpisnice traži planiranje i redovno izvještavanje o degradacijskim postupcima i mjerama, pri čemu se mora uspostaviti balans između degradiranih površina i površina koje se obnove u postupku rekultivacije, rehabilitacije ili remedijacije u istom obimu po kvantitetu i kvalitetu zemljišta koje se degradira. U tom slučaju bi se zemljama koje ispunjavaju ove kriterijume omogućio pristup globalnim UN fondovima za investiranje u održivi razvoj i zaštitu okoliša.
Očuvanje okoliša
Prirodna bogatstva Bosne i Hercegovine omogućuju dobro okruženje za bavljenje poljoprivredom, ali ti potencijali nisu dovoljno iskorišteni i po procjenama nadležnih institucija, bavljenje poljoprivredom u BiH djelatnost je niske produktivnosti i loše tehnološke opremljenosti. To je dodatno otežano ovisnošću domaćeg tržišta o uvozu skoro svih sirovina potrebnih za proizvodnju kako sjemenskog materijala, zaštitnih sredstava i mineralnih đubriva, tako i opreme i poljoprivredne mehanizacije.
Ipak, u poljoprivredi u BiH radi oko petina radno sposobnog stanovništva a često je to djelatnost kojom se bavi nekoliko generacija u porodici. Tradicionalni pristupi u poljoprivrednoj proizvodnji se mijenjaju i mnogi proizvođači, kaže Ljuša, zanimaju se za edukacije i za nova i okolinski prihvatljivija rješenja.
Poljoprivreda je prepoznata kao važan faktor održivosti u vrijeme pandemije kada je akcenat stavljen i na urbanu poljoprivredu i proizvodnju hrane za vlastite potrebe na ekološkim principima gdje je prepoznat potencijal malih parcela i proizvodnje u zatvorenom prostoru.
Degradacija zemljišta prijeti da utiče na globalnu proizvodnju hrane i uzrokuje pad produktivnosti za 12%, što bi značilo skok cijena hrane za 30% do 2040. godine. Degradacija zemljišta negativno utiče i na dostupnost čiste pitke vode, siromaštvo, sigurnost hrane, migracije, rodna prava, uništenje šuma, biodiverzitet i klimatske promjene, a istraživanja kažu da je 52 posto poljoprivrednog zemljišta širom svijeta već zahvaćeno degradacijom.
Odlaganje otpada od poljoprivrednih aktivnosti
Osim savjeta u poboljšanju kvaliteta zemljišta i tretiranja zasada, otvoreno pitanje je i odlaganje otpada od poljoprivrednih aktivnosti, što često završi na nepropisnim odlagalištima smeća i u blizini rijeka a to znači da u konačnici dolazi i do izvora pitke vode gdje postoji opasnost kontaminacije.
Ono što nedostaje u Bosni i Hercegovini su mjesta za adekvatno odlaganje i tretman otpada od prazne ambalaže u kojoj su ostaci hemikalija. - Duboko vjerujem da bi poljoprivredni proizvođači prihvatili savremene pristupe tretiranja i prerade otpadnih materija iz poljoprivrede jer to je definitivno problem i za njih, ne samo okolišni, šta uraditi sa tim otpadom, kako ga uskladištiti, gdje ga ostaviti - kaže Ljuša i dodaje da ovaj problem dovodi posljedično i do pojave mikroplastike u zemljištu što se odražava i na proizvode, ali i na zagađenost podzemnih voda.
U narednom periodu, projekt koji finansira Švedska, a realizuje UNDP organizovaće specijalističke obuke za poljoprivrednike, institucije, i druge zainteresovane na temu ispravnog tretiranja i odlaganja ambalaže od pesticida. Nepropisno tretiranje i odlaganje ove vrste otpada kroz postojeće prakse dovodi do nenamjernog ispuštanja postojanih organskih zagađujućih materija (POPs) u atmosferu.
Ljuša ističe i da su potrebne edukacije i prilagođen pristup u tretmanu stajnjaka koji je veoma važan u poljoprivrednoj proizvodnji, ali može biti i veoma štetan za okoliš, posebno sa stanovišta zagađenja površinskih i podzemnih voda.