Prepoznatljivi proizvod gradačačkog kraja, šljiva, ove je godine dobro rodila. No, s obzirom na aktualnu situaciju svuda u svijetu, ali i dobar urod i u drugim krajevima, pa čak i u onim netipičnim za ovu voćarsku kulturu, otkupna cijena joj je niska. Problem predstavlja i nedostatak radne snage unatoč povećanim dnevnicama u odnosu na prošlu godinu.
Raif Čolić iz Gradačca proizvodi šljivu na oko 23 hektara. U prosjeku godišnje proizvede oko 400 tona šljive. 90 posto ide u izvoz. Ove godine otkupna cijena je 70 do 80 feninga, dok je prošle godine bila marku do marku i 10. Mnogo ljudi koji su se sezonski bavili poslovima poput branja voća odselili su u zemlje Europske unije, a novih berača je znatno manje.
RAIF ĆOLIĆ, proizvođač šljive
"Činjenica da je teško doći do radne snage. Međutim, eto mi još nemamo nekih problema zato što svake godine nam beru maltene isti ljudi i onda idemo u okruženje ovih sela, pa čak idemo i do 15-20 kilometara dovozimo radnu snagu.“
Problem sa nedostatkom ljudi koji bi brali šljivu više je izražen kod manjih proizvođača uprkos povećanoj dnevnici.
MEHMEDALIJA OMIĆ, voćar iz Srebrenika
"Kreće se sad dnevnica oko 60 maraka, bilo je 50, sad 60 maraka i plus hrana i prevoz. Ti kad pogledaš, šljiva jeftina, nemaš kome da je prodaš, pola ti ode za radnu snagu.“
Činjenica da prodajna cijena šljive ne može podnijeti veće dnevnice nije jedini problem. Očekuje se da u narednoj godini još veći broj ljudi trajno odseli iz Bosne i Hercegovine.
SUAD SELIMOVIĆ, sekretar Udruženja za poljoprivredu i prehrambenu industriju KPK Tuzla
"Ovdje ćemo morati ići u traženju tehničkih rješenja neke mehanizovane berbe ili tresača koji mogu sakupiti šljivu na vibrirajućim podlogama, gdje neće biti oštećenja iili na kraju, ono što ostaje i što je sve češća priča i opcija, uvoz radne snage, fizičke radne snage koja će raditi na berbi šljive.“
Istraživanja novih sorti su pokazala da bi se sezona berbe šljive sa augusta mogla produžiti i na septembar, što znači usložnjavanje problema sa plasmanom, ali i radnom snagom, pa se pitanja ekonomičnosti i održivosti proizvodnje i proširenja sezone moraju postavljati i na višim nivoima vlasti s ciljem pronalaženja trajnijih rješenja.