U voćnjaku Gordana Dejanovića, koji se nalazi u selu Tramošnja, udaljenom petnaestak kilometara od Sanskog Mosta, započela je berba šljiva, a vlasnik ove godine očekuje rekordan urod od preko 50 tona plodova ove voćke.
Dejanović kaže kako je prije desetak godina podigao pomenuti voćnjak, koji je jedan od najvećih na području sanske općine, sa oko 2.500 stabala šljive, kao i drugog voća.
"Odavde je naše porijeklo, tu su mi živjeli djed i baba, moji roditelji su odavde, a mene je povukla želja da ostanem na ovom imanju i podigao sam voćnjak. U budućnosti planiram zasaditi još 1.000 stabala, tako da iskoristimo zemlju, da ne propada", kaže Dejanović.
Vlasnik kaže kako je zadovoljan urodom šljive te dodaje kako je on mogao biti i veći da nije bilo suše u posljednja dva mjeseca.
Ističe kako su šljive krupne i sočne, a za potrebe berbe angažovao je i sezonske radnike, dok su istovremeno u ove poslove uključeni svi članovi porodice, kao i Gordanova supruga Daliborka, koja mu je, kao kaže, najveća podrška u životu.
"Trenutno beremo stenli i čačanku, a za desetak dana na redu je savka, koja nešto kasnije dozrijeva. Kada je u pitanju plasman šljive, dosta toga će ići u preradu, najviše za rakiju, ali ima i potražnje za plodovima, tako da smo prodali oko 20 tona na takav način. Problema s prodajom nema, jer uspijemo sve prodati na domaćem tržištu. Ljudi hoće zdrav domaći plod ili čistu šljivovicu, bez šećera i drugih dodataka", dodaje vlasnik.
Prema njegovim riječima, značajne su količine i drugog voća koje dobijaju iz svog voćnjaka, gdje raste više vrsta kršaka i jabuka, a zanimljivo je kako se tu nalazi drvo badema, koje svake godine daje plodove.
"Za badem je karakteristično da se radi o južnom voću, ali bez problema raste i rađa u ovom našem podneblju. Sasvim slučajno ga je posadio jedan naš rođak i od tada ga čuvamo i štitimo, pa se dobro održao", kaže Dejanović.
Pored proizvodnje voća, Dejanovići se bave i drugim djelatnostima na selu, obrađuju zemlju i drže stoku te proizvode ogrevno drvo.
Selo Tramošnja je prije rata imala više stotina stanovnika, a danas je u njemu tek nekoliko domaćinstava.
Većina mještana danas živi na području Republike Srpske ili Srbije, kao i drugim zemljama širom svijeta.
"Starijima je rodni kraj prirastao srcu, pa svrate kad god mogu. Nisam se pokajao što sam ostao na selu, jer ko hoće da radi može sebi lijepo zaraditi. Na selu je puno jednostavniji život, ovdje imamo sve, jedino da nam je nekako srediti put koji je dotrajao i u lošem stanju", kaže Dejanović.