Ozimi usjevi, odnosno strna žita na području opštine Šamac su u fazi bokorenja, ali je većina usjeva iscrpljena jer je pri sjetvi vrlo malo poljoprivrednih proizvođača koristilo mineralno đubrivo u osnovnoj obradi, rekao je samostalni stručni saradnik za poljoprivredu Velibor Đokić.
On je naveo da je razlog za to i nedostatak sniježnog pokrivača, previše padavina u kratkom vremenskom periodu, pa su pojedine parcele bile i pod barama, a nadprosječno visoke temperature u decembru i januaru uzrokovale su izostanak procesa jarovizacije, što se može nepovoljno odraziti na dalji razvoj usjeva.
"U posljednjih nekoliko sedmica vremenske prilike su se promijenile, te su na zasijanim površinama vidljiva zabarenja usljed prekomjernih padavina. Takvi usjevi gdje su zadržane oborinske vode postaju žuti i čak dolazi do propadanja biljaka. Na usjevima ječma uočava se intenzivnije žućenje cijelih površina. Ječam je biljka koja je osjetljiva na temperaturna kolebanja i takvi uslovi dovode do fizioloških poremećaja u razvoju biljke", rekao je Đokić za Srnu.
Savjetovao poljoprivrednim proizvođačima da na svim parcelama koje su zabarene prokopaju kanale i omoguće oticanje viška vode sa parcela, kako bi se umanjile štete i biljke normalno razvijale.
"Sa prvom prihranom ne treba žuriti, jer dolazi do njihovog procjeđivanja u dublje slojeve i dok su biljke u stanju mirovanja ne mogu usvajati unijeta hranjiva. Krajem februara ili početkom marta treba izvršiti prihranu azotnim đubrivima, u zavnosti od rezultata analize zemljišta, to jest prisustva hranljivih materija u zemljištu i ranijeg đubrenja u osnovnoj obradi. Obično količine mineralnog đubriva za prihranu se kreću od 200-250 kilograma po hektaru KAN-a sa 27 odsto azota, sem zobi gdje je potrebna manja količina azotnih đubriva, na primjer KAN 150 kilograma po hektaru", kaže Đokić.
On je napomenuo da je poželjno da se koristi azotno đubrivo KAN, jer su naša zemljišta većinom kisela i trebalo bi izbjegavati mineralno đubrivo ureu u ovom stadijumu, koje dodatno zakiseljava zemljište.
"Đubrenje je najvažnija agrotehnička mjera koja osigurava visoke i stabilne prinose gajenih kultura. Drugom prihranom u zemljište se unosi ostatak predviđene količine azota, mjesec dana nakon prve prihrane to jest u fazi vlatanja. Veoma značajna i kvalitetna mjera je i folijarno đubrenje", naveo je Đokić.
Sa porastom temperature dolazi do rasta korova i razvoja bolesti, pa sve proizvođače očekuju prva tretiranja strnih žita protiv korova i protiv bolesti biljaka i drugih štetnika.
Na području opštine Šamac zasijano je oko 2.950 hektara pšenice, 350 hektara ječma, 120 hektara tritikalea, zobi oko 40 hektara i oko 50 hektara uljane repice, malo su povećane površine sa pšenicom u odnosu na prethodne godine, vjerovatno zbog većih podsticaja od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.