Direktno iz genetskog centra u Francuskoj, prošle je godine deset grla stiglo na ovu farmu. Sada ih je već 17, a uskoro će na svijet stići još dvoje mladih.
Dođe čovjek vedra čela i napravi čaršiju od sela – ovaj slogan svojedobno je obilježio jedne od izbora u Bosni i Hercegovini, a nekako je prikladan i za priču o Farmi Bjelašnica, osnovanoj lani. Neće na ovoj olimpijskoj ljepotici biti čaršija, ali su dobri izgledi da postane lokacija s najkvalitetnijim grlima salersa, barem u našoj zemlji piše Agroklub.
Direktno iz genetskog centra u Francuskoj, prošle je godine deset grla stiglo na ovu farmu. Kako je poznato, ova pasmina je genetskim svojstvima predodređena za ekološku proizvodnju na otvorenom, uz minimalnu prisutnost uzgajivača. Uzgoj se tako odvija i ovdje. Sada ih je već 17, uskoro će na svijet stići još dvoje mladih.
S koferima preko bare, u svoju domovinu
Vlasnik, Edvin Lović, dolazi iz IT sektora, čini se sve je iskodirao do perfekcije. Više od dvije decenije živio je vani, u Njemačkoj i Americi, i u svojoj ideji ostaje ustrajan.
Imam malu djecu koja su haustorčad (odrasla u zgradi, op. a.), nije mi se nikako sviđalo to što se boje mačke, psa, kokošku kad su vidjeli bila je prava frka. Počeli smo istraživati šta ćemo, gdje ćemo. Ako biram između mora i Bjelašnice i krava, meni je ovo veće zadovoljstvo, kako ću napraviti lakše, bolje i kvalitetnije“, iskreno nam otkriva kako je došao na ideju o osnivanju farme.
S koferima, preko bare, vratio se u domovinu i započeo biznis, koji mu još uvijek pravi minus, ali kako priča, računao je na ulaganja tri-četiri godine. Realno govori da farmu drži iz ljubavi i hobija, ali za kratko vrijeme se pokazalo da ima perspektivu i gura svoju pozitivnu priču koja će, nada se, svima omogućiti neki bolji pristup.
“Gledao sam po Montani, Kanadi i drugim državama kako opstaju, gdje su uslovi puno suroviji nego kod nas. Provjerio sam i poticajne mjere u BiH i rekao sam sebi – ovo je nemoguće da ne uspije“, priča Lović, dodavši da postoje planovi za širenje. Ove godine ih nisu uspjeli realizirati, ali naredne hoće, sigurni su.
Nikakva muža, čisto meso
Plan je uvesti još oko 40 junica, isključivo salers u sistemu su krava-tele, nikakva muža, čisto meso. Dvije kupljene parcele odmah su uz zakupljeno državno zemljište od 2.000 hektara za koje plaćaju pašarinu.
Tu je i nadstrešnica, izgrađena bez betona, jer strogo vode računa da bude što manje šljunka i cementa na imanju, a govedima je važno samo da se sklone s vjetrometine. Prvu zimu i snijeg od metar i po preživjeli su bez ikakvih problema. Važno, priča naš sagovornik, da sijeno i hranu obezbijede na vrijeme.
“Gledam da minimalno dajemo žitarica, samo kada su baš ekstremni uslovi, zbog temperature tijela dodajemo kukuruz, a tražimo da on bude što više u organskom obimu i ječam, ali to je vrlo malo, silažu nikako ne koristimo“, navodi Edvin.
Iako medijski nisu eksponirani, za njih se nadaleko čulo, pa je ih tako nedavno turistički posjetio i NBA košarkaš i bh. reprezentativac Jusuf Nurkić. Iako, igrač Portlanda nije potencijalna mušterija, ni njih ne manjka. Vlasnik kaže da ga potražnja već brine jer neće moći udovoljiti svim zahtjevima.
“Potražnja je tolika da ja zaista ne znam šta da radim, ženska grla planiram ostaviti sebi, a muška ćemo vidjeti hoće li ići za rasplod. Nije to još veliki broj, ali jako puno upita imam, to je sam pokazatelj da nemamo viška kapaciteta”, dodaje.
Traže rješenje za satelitsko praćenje goveda
Krave ovdje ne muzu ni za vlastite potrebe, jer su grla poludivlja, telad su uz majku 6-7 mjeseci, dok god je laktacijski period. Iako su na planini problema s divljači nemaju. Lani je bilo divljih svinja, ali su to riješili električnim pastirom. Susreta s medvjedima i vukovima nisu imali.
“Nama je ovdje zaista lijepo, čovjek samo treba da se trudi”, priča Lović.
Električni pastir i jedn uposlenik za sada vode svu brigu o govedima. U planu je bila nabavka i uređaja za satelitsko praćenje goveda, norveškog proizvođača, ali nisu dobili saglasnost za uvoz u BiH piše Agroklub.