Za svakog poljoprivrednika, njihov je posao tvornica pod otvorenim nebom. Sve ono što se dešava u prirodi, poljoprivrednika ne može zaobići, no njihove bi probleme država mogla ublažiti. Kakva su ulaganja, kolike štete nakon poplava i kolika je pomoć države u sanaciji šteta - ispričao nam je Šefik Dedić, poljoprivrednik iz Bihaća.
Njemu je protekli mjesec poplavljeno gotovo 20 hektara zemlje. Upravo one zemlje koju je dao za hipoteku da bi kupio traktor. Osim toga, njegova ulaganja za ovu godinu su bila između 80 i 100 hiljada maraka, a sad, kaže nam, spašava što se spasiti može.
"U proljetnoj sjetvi sam posijao 7 hektara krompira i pripremam za 3 hektara kupusa, a 1 hektar na drugoj lokaciji sam zaorao jer ga je poplava uništila, pa ću i njega presaditi. Uložiš, radiš, obradiš i preko noći to ti sve odnese ili suša ili poplava“.
Iz državnih institucija dolazili su procijeniti štetu, no ona je kod njega na određenom povrću stopostotna. Kaže, žao mu je što nisu pomogli onima kod kojih se nešto još i moglo spasiti, no kod nas je praksa uglavnom – uvijek ista.
"Mogli su pomoći ljudima kojima nije bilo kasno da presiju kukuruz, da presiju neke kulture koje su moje, ali opština čeka kanton, kanton čeka Federaciju, Federacija rebalans budžeta i to se na kraju tako vuče".
Prema njegovim riječima, kredit ide, banka ne pita, a pomoć države je najčešće samo pusto obećanje. Uvjerio se u to kada mu se prije nekoliko godina pod teretom obilnog snijega urušio staklenik, a šteta je procijenjena na 100.000 KM.
"Svima su davali 50%, a meni je to opet puno. Da oni meni daju 50 hiljada maraka, to je puno, to je njima smiješno što ja pričam. Na kraju sam dobio 20-ak hiljada maraka - i to nakon 3 godine borbe".
Prema riječima našeg sagovornika, za poljoprivrednike država nema sluha i malo ko ih čuje iako se bez njih, kaže nam, ne može – jer džaba ti i novac ako nema dovoljno proizvedene hrane da je s tim novcem kupiš.