U ovakvim okolnostima teško je organizirati transport i prodaju
Rajo Kojić (45), proizvođač povrća iz Donjeg Crnjelova kod Bijeljine, prvi put s maskom na licu bere rani krastavac. Za dvadesetak godina, koliko se bavi ovom proizvodnjom, nije zapamtio rad na njivi ili u plasteniku s maskom na licu.
Potrebna pomoć
Otprije petnaestak dana dnevno bere dvije do tri tone krastavca. Pod plastenicima ima hektar i po, od toga oko četiri dunuma zagrijava i u tim plastenicima proizvodi rano povrće, trenutno krastavac.
- Suočeni smo s velikim problemom plasmana, jer je u ovakvim okolnostima teško organizirati transport i prodaju. Kvantaška pijaca u Bijeljini je trenutno zatvorena. Očekujemo pomoć lokalne zajednice i Vlade RS da nam pomognu i osiguraju bilo kakav kontakt s potencijalnim kupcima. Trenutno krastavac možemo prodati po 2,5 KM po kilogramu – ističe Kojić.
Na njegovom imanju trenutno radi sedam žena, sezonskih radnica.
Malo straha
- Kod svih nas, i mojih ukućana i sezonskih radnika, ima malo straha. Ali, raditi se mora. Moraš od nečega živjeti. Paradajz bi trebalo da se bere krajem maja. Nadam se da će se do tada epidemija zaustaviti – kaže Kojić.
Planira saditi još i ranu dinju i lubenicu. Na imanju mu je ranije pomagao otac, a trenutno pomažu supruga, kćerka i sin.
Živjeti i raditi moramo
- Živjeti moramo, raditi moramo, čak i pod ovakvim uslovima. Ne smijemo dozvoliti da povrće propadne. Neka nam osiguraju plasman u tržnim centrima. I mi nosimo maske i zaštitnu opremu. Neka dezinfikuju svakodnevno pijace i prodajne prostore, kao što dezinfikuju tržne centre - kaže Kojić.