Umoru loših vijesti i priča, dok se veliki broj građana pita hoće li pandemija dovesti do nestašice hrane, donosimo i jednu pozitivnu priču koja pokazuje kako zapušteni poljoprivredni potencijali u Hercegovini mogu postati odlična tvornica hrane. Riječ je o proizvodnji industrijske rajčice u Hercegovini, prvenstveno na području Mostarskog blata, plodne kraške ravnice. Priča koja je počela prije dvije godine ne da je opstala nego i dalje raste te pruža optimizam ovdašnjem stanovništvu.
Naime, priprema za ovogodišnju sadnju su u tijeku, a o radovima i planovima za ovu godinu razgovarali smo s uzgajivačima.
Radovi teku po planu
“U tijeku su pripreme i gnojenje zemljišta. Prošle godine proizveli smo oko 1000 tona rajčice i postali smo najveći proizvođač rajčice u BiH i izvoznik iz BiH. Ove godine planiramo proizvesti oko 1500 tona rajčice i oko 700 tona paprike roge. Paprika se ove godine prvi put sadi. Zbog trenutačne pandemije koronavirusa, da se nismo navrijeme pripremili, definitivno ove godine ne bi bilo ni sadnje ni proizvodnje. U siječnju smo počeli s nabavom kompletnog repromaterijala i sjemena tako da smo sa svim repromaterijalom opskrbili kompletnih 35 hektara zemljišta”, kaže nam jedan od uzgajivača.
Kad je riječ o radnoj snazi za koju svi tvrde da je nedostaje, proizvođači rajčice nemaju tih problema. “U javnosti je percepcija da ljudi neće da rade. To nije istina i u to smo se još prošle godine uvjerili. Ljude samo treba organizirati. Imate nekoliko organiziranih skupina u Hercegovini koje, primjerice, plijeve vinograd, čupaju travu, sade. Na čelu tih skupina imate jednu osobu koju nazovete, dakle, dovoljno vam je imati broj telefona od te osobe i nazvati je. Ta osoba vas pita koliko trebate - 10, 20, 30 žena. Prošle godine koristili smo usluge tih radnih skupina, ove godine sami smo se organizirali, tako da ima ljudi iz svih sela zapadne Hercegovine i ove županije koji će raditi, samo ih treba organizirati. Izabrali smo čak i dvoje mladih, srednjoškolce, koji već tri mjeseca pozivaju svoje kolege, a to je danas vrlo brzo, preko pametnih uređaja. Dnevnica je 60 KM, hrana je osigurana, isplata istog dana. Ne možemo ostati od poziva mladih ljudi iz Hercegovine koliko ih se već prijavilo da žele raditi ove godine kao sezonski radnici”, kaže naš sugovornik.
Što se tiče površina na kojima se sadi, riječ je o četirima velikim cjelinama na Mostarskom blatu - Kruševo, Ljuti Dolac, Biograci i Knešpolje te peta cjelina Otok u Ljubuškom. Što se tiče uzgajivača, jedna je braniteljska zadruga iz Širokog Brijega koja radi u Knešpolju, ostalo su sve individualni proizvođači.
“Ne možemo se bazirati samo na braniteljske udruge i zadruge, trebamo imati veliku količinu proizvođača. U pitanju je pokretanje organizirane poljoprivredne proizvodnje u Hercegovini s krajnjim ciljem prerade voća i povrća u Hercegovini. I to je, u biti, cilj cijele ove priče. Tako da se ne možemo bazirati na pojedine zadruge, nego na svakog čovjeka, pojedinca. Recimo, ako se sadi rajčica, ona zahtijeva velike površine i veliku mehanizaciju. To kod nas ne može svatko i zato sad idemo s još jednim proizvodom, a to je paprika roga. Nju može saditi bilo tko, oni koji imaju dulum, dva ili tri zemljišta”, kaže naš sugovornik.
Dakle, baza su svi zainteresirani ljudi, bilo zadruge ili pojedinci, odnosno obitelji.
Strateška industrija
U svijetu je poljoprivreda pod poticajima jer je od strateškog interesa za svaku zemlju. Prema tome, i BiH bi se u ovoj krizi trebala organizirati na poseban način. “Vlast mora podržati prehrambenu industriju. Bojim se da ove mjere koje sad poduzimaju na razini FBiH nisu baš adekvatne. Guraju se drugi sektori, a zapostavlja se nešto zbog čega ćemo sutra ostati bez hrane. Zvali su iz sjemenarne iz koje smo već naručili repromaterijal i kažu da je već nestalo repromaterijala, oni koji se nisu navrijeme opskrbili, to sad više ne mogu”, kaže nam ovaj uzgajivač.
Prema njegovim riječima, u ovoj situaciji pandemije svaka država izvozit će samo ono što ima posebno viška. Ljudi su u strahu i kupuju sve s polica i stvaraju nepotrebne zalihe. Dovode do tog da će netko ostati bez zaliha. Ovakva situacija može se iskoristiti da bi se vidjelo koliko jedna država može biti samodostatna u svim industrijama, pogotovo u prehrambenoj i farmaceutskoj. Ovo joj je sad svakako test. Domaća prehrambena industrija mora u kriznim situacijama opskrbiti svoju državu hranom i raspolagati višemjesečnim zalihama. Nikad ne znate što se može dogoditi. Iz ove situacije morala bi se izvući pouka da se zna koje su to industrije koje moraju biti pod kontrolom države i iza njih mora stajati država jer je to tvrtka na otvorenom. Ne može se gledati isključivo profit, mora se gledati strateški interes svake države.