Nakon što ga je glavni sekretar UN-a Antonio Guterres jednom označio kao "svjetionik nade", sporazum o žitu između Ukrajine i Rusije večeras ističe i suočava se s propašću.
Ukrajina je jedan od najvećih svjetskih dobavljača žitarica. Prema podacima Svjetskog programa za hranu, ukrajinsko žito hrani 400 miliona ljudi širom svijeta. Kada je u februaru 2022. počela ruska agresije, mnoge su se zemlje bojale gladi. Posebno je u Africi ali i na Bliskom istoku.
Cijene hrane već su porasle prije početka rata u Ukrajini, ali su zbog ruske invazije naglo skočile. Osim toga, ruska blokada Crnog mora značila je da su milioni tona žitarica zaglavljeni u ukrajinskim silosima, u opasnosti od truhljenja. Održavanje ukrajinskih zaliha žitarica i dalje je ključno za globalnu sigurnost.
Što bi se moglo dogoditi ako ugovor istekne?
Ako Rusija ne pristane na produženje sporazuma, nejasno je hoće li Ukrajina nastaviti isporučivati iste količine žitarica u svijet. Visoki troškovi osiguranja brodova mogli bi biti veliki problem. Brodovi koji žele prijeći Crno more već sada moraju biti osigurani na stotine hiljada dolara. Brodarske kompanije mogle bi oklijevati slati svoje brodove kroz ratnu zonu ako nema ruskog odobrenja.
Ukrajinsko žito hrani mnoge zemlje širom svijeta
Prijevoz žita kopnom nije rješenje. Od početka rata, Ukrajina je izvezla velike količine žitarica preko istočnih zemalja EU — ali ima premalo teretnih vagona da bi se sve ukrajinsko žito izvezlo kopnom.
Uz to, poljoprivrednici u nekim istočnim zemljama EU-a negoduju što se ukrajinska zaliha šalje preko njihovih zemalja, govoreći da to potkopava lokalne zalihe i učinkovito oduzima tržišta za njihove vlastite usjeve. Reagirajući na to, Evropska unija je ranije ovog mjeseca uvela uvozna ograničenja prema kojima se žito može transportovati kroz Bugarsku, Mađarsku, Poljsku, Rumuniju i Slovačku, ali se ne može prodavati u tim zemljama.
Koliko je trenutni ugovor zapravo bio uspješan
Sporazum reguliše izvoz žitarica iz crnomorskih luka Odesa, Chornomorsk i Pivdenny koje su pod kontrolom Ukrajine. Brodovi moraju preploviti Crno more duž dogovorenog humanitarnog morskog koridora prema Istanbulu. Brodove na putu za i iz ukrajinskih luka provjerava poseban tim ruskih, turskih, ukrajinskih i inspektora UN-a u bazi pod turskom kontrolom.
Dvije radne grupe UN-a osiguravaju da se ukrajinsko žito može transportovati preko Crnog mora , a također olakšavaju izvoz ruske hrane i proizvoda od gnojiva.
Inicijativa za crnomorsko žito i EU koridori solidarnosti za podršku ukrajinskom izvozu pomogli su u padu i stabilizaciji cijena hrane. Zahvaljujući sporazumu do maja 2023. godine izvezeno je više od 30 miliona tona žitarica i drugih prehrambenih proizvoda.
Posebno su profitirale siromašnije zemlje, oko 64 posto pšenice otišlo je u zemlje u razvoju, dok se kukuruz gotovo jednako izvozio u razvijene i zemlje u razvoju. Međutim, u martu je nekoliko medija izvijestilo da se iz Ukrajine isporučuje sve manje žitarica.
Sveukupni izvoz hrane koji je omogućio sporazum pao je za oko tri četvrtine u maju u usporedbi s oktobrom prošle godine, budući da je više brodarskih kompanija izbjegavalo slanje brodova na opasnu rutu.
Rusi su se žalili da se njezini zahtjevi ne ispunjavaju i da zapadne sankcije ometaju izvoz vlastitih poljoprivrednih proizvoda. Predsjednik Vladimir Putin uvjeravao je afričko izaslanstvo prošle sedmice da sporazum o žitu nije riješio probleme koje su afričke zemlje imale s visokim svjetskim cijenama hrane, jer samo 3 posto ukrajinskog izvoza žitarica odlazi u najsiromašnije zemlje.
Crno more je neka vrsta raskrsince između jugoistočne Evrope i Azije, regija gdje se spajaju pomorski, kontinentalni, geostrateški ali i ekonomski interesi.
To je jedina prilika za Ukrajinu da morem izvozi svoje žitarice u svijet. Pristup otvorenom moru, a time i mogućnost pristupa drugim izvoznim rutama, moguć je samo preko Dardanela i Bosfora oba moreuta pod kontrolom Turske.
Stvar bi mogao, kao i u nekoliko prethodnih slučajeva, spasiti turski predsjednik Recep Recep Tayyip Erdogan, ukoliko uspije posredovanjem produžiti trenutni sporazum. No njegovi posljednji potezi, poput davanja zelenog svjetla za prijem Švedske u NATO, te oslobađanja prpadnika AZOV-a, su ga blago udaljili od Putina. Rusija od Zapada traži povratak u sistem SWIFT-a te je to još jedna od karti koja bi se mogla izvući u rješenju ove krize. U svakom slučaju, ukoliko se postojeći sporazum ne produži to bi moglo imati nesagledive posljedice na globalom nivou.