Na imanju Glišića u selu Trnovo, ovaj Vaskrs se obilježava skromno. Zbog koronavirusa ne mogu im doći njihovi najbliži, tako da majka Slavojka i sin Milislav ovaj pravoslavni praznik provode sami.
U njihovom kraju u Šekovićima, a koje je na tromeđi sa Vlasenicom i Kladnjem, svi ih znaju. Pogotovo Slavojku. Iako "gazi 67 godinu", kako njen sin kaže, i dalje se bavi svim poslovima na imanju, pa i onim muškim.
- Došla sam ovdje prije skoro četrdeset godina. Ništa ovdje nije bilo, sa mužem sam sve obnovila i napravila. Od njiva, kuće, voćnjaka. Dobro mi je, zdrava sam, ne mogu se požaliti ni na šta. Imam sina i kćerku, unuke - kaže Slavojka koja je nažalost prije nekoliko godina ostala udovica.
Zato joj u svemu sada pomaže sin Milislav koji je novac zarađen na građevini u Rusiji, uložio u imanje. Kupio je mehanizaciju, sagradio dodatne objekte za držanje stoke.
- Vjerujte, ja nikud sada ne bih mogao otići od ovoga. Bogat je onaj ko hranu proizvodi - kaže Milislav koji je kao uzoran i vrijedan domaćin, 28. avgusta 2017. godine, na dan Opštine Šekovići, javno pohvaljen i odlikovan zlatnom plaketom za posebne zasluge iz oblasti poljoprivrede.
Majka nikada nije besposlena
Vrijedan na majku, reći će, koja nikada nije besposlena. Čak i kada čuva ovce, ponese igle, pa plete čarape za svoje najbliže. Stado od 130 ovaca odvede na prirodnu ispašu i to kilometrima daleko od svoje kuće.
- Bavimo se proizvodnjom organske hrane. Proizvodimo krompir, pasulj, luk, bijeli kukuruz bosanac koji meljemo u obližnjoj vodenici i prodajemo kao brašno. Vjerujete li da prodamo po dvjesto do tristo kilograma pasulja? A da samo vidite kakav je organski krompir koji se na motiku obradi, a uzgoji na ovčijem stajnjaku - ponosno objašnjava Milislav dodajući da sada imaju i dvije krave, tako da proizvode mlijeko, kajmak i nekoliko vrsta domaćih sireva.
Imaju i domaće kokoške, a među njima dva pijetla, koji se slobodno kreću, hrane na imanju i zato daju kvalitetna domaća jaja koja su bila posebno tražena sad za Vaskrs.
Prve pčele donijela zajedno sa bukovom granom
Međutim, ono na šta su najviše ponosni su pčele. Imaju bogat pčelinjak u blizini kuće, na nadmorskoj visini od oko 700 metara.
- Kad roj pčela pobjegne, Slavojka njega stigne - kaže Milislav.
A prve pčele je upravo i ona donijela kući. I to u ratu. Vidjela je u šumi gnijezdo pčela, te se posavjetovala sa komšijama i uspjela ih donijeti kući zajedno sa bukovom granom.
- Već 20 godina imamo svoje pčele koje smo razrojavali. Jeste da smo odabrali teži i duži put, ali zato je med koji one proizvedu 100 posto organski proizvod - kaže Milislav koji pčele voli od malena i u pčelarstvu najviše uživa.
Kupci prepoznali kvalitet, pa ni ne pitaju za cijenu
Kupci im uglavnom dolaze kući ili Milislav razveze kome šta treba. Nemaju problem sa plasmanom proizvoda s obzirom da žive u Tuzlanskom kantonu, koji je najmnogoljudniji u BiH.
- Ljudi su jednostavno prepoznali kvalitet, pa za cijenu ni ne pitaju. Osim toga, tokom sezone moja majka ubere veliku količinu raznih gljiva, koje proda na kućnom pragu. Takođe i razne druge šumske proizvode, kao što su srijemoš, drenjine, glog, trnine, kupine i šumska borovnica - kaže Milislav dodajući da nedaleko od kuće, na imanju Slavojkinog brata, postoji plantaža kultivisanog šipurka koji dobro rađa i koji je jako tražen.
Oboje se nadaju da će se situacija sa koronavirusom uskoro smiriti, tako da im u posjetu mogu doći njihovi najmiliji i da ponovo može biti živo za njihovom bogatom trpezom.
- Ko kod je prošao ovuda popio je barem kafu ili rakiju kod mene - kaže Slavojka kojoj nedostaje i razgovor sa komšinicom, nenom Fatimom sa kojom se uvijek srdačno ispriča uz šoljicu kafe.