U posljednjih desetak godina uvoz hrane, posebice voća i povrća u BiH je znatno porastao. Zato se sve više čudimo cijenama koje odavno dostižu dvocifrene brojke. Osim uvoza, još je mnogo toga što u BiH diktira cijene, kao što su klimatske promjene, podijeljena poljoprivredna politika po entitetima i kantonima, ali i sve manje domaće poljoprivredne proizvodnje.
Mali farmeri iz Semberije izgradili su objekte kapaciteta i po nekoliko stotina grla, ali nemaju dovoljno zemljišta za proizvodnju stočne hrane. Sa manjkom obradivog zemljišta, suočavaju se i ratari. Nezadovoljni su načinom na koji je nekoliko hiljada hektara državnog zemljišta dato pod koncesiju, a u kojem vide šansu za svoj opstanak. Tvrde da su koncesije dobili pojedinci koji ih ne mogu po zakonu dobiti. Čitav proces dodjele koncesija je netransparentan, često i nezakonit, zbog čega traže reviziju svih dodjeljenih koncesija na poljoprivredno zemljište u Republici Srpskoj.
Sezona trešanja u Tuzlanskom kantonu počela je, ali umjesto očekivanog uživanja u svježem voću, građane su dočekale visoke cijene koje su izazvale veliko nezadovoljstvo.
Vremenske neprilike usporile su sjetvu u selima Semberije, koja predstavljaju najveću žitnicu u Bosni i Hercegovini. Radovi na obradivim površinama se privode kraju, a ratare i stočare najviše zabrinjava mogućnost pojave slinavke i šapa te su u tom kontekstu poduzeli mjere prevencije.
